ESG pit stop #15 – drugi dio: Održivo poslovanje

Iako je fokus javnosti u 2025. godini prvenstveno bio usmjeren na izmjene EU zakonodavnog okvira i snažno uskraćivanje potpore ESG-u trenutne američke administracije, kompanije nastavljaju integrirati održivost u svoje poslovanje.

Drugi od tri dijela ESG pit stopa #15 istražuje doprinos izvještavanja upravljanju čimbenicima održivosti, uključujući poslovnim rizicima i stvaranju konkurentske prednosti. U prilog poslovnom slučaju za održivost govore podaci iz nekoliko recentnih istraživanja stavova kompanija u Europskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama i svijetu, ali i velik broj novih dobrovoljnih standarda za izvještavanje koji potvrđuju da izvještavanje o održivosti postaje pravilo, a ne iznimka.

U ovom pit stopu istražujemo tri ključne teme:

• Poslovni slučaj za održivost: Dokazi da kompanije ne napuštaju održivost – naprotiv, većina je vidi kao korisnu za rast i konkurentnost
• ESG kao okvir za bolje upravljanje rizicima: Zašto upravljanje i izvještavanje o čimbenicima održivosti pomaže tvrtkama ublažiti rizike (od poremećaja u opskrbnim lancima do troškova povezanih s klimatskim promjenama)
• Uloga i budućnost dobrovoljnih standarda: Kako se razvijaju i usvajaju okviri poput GRI-ja, IFRS-a i SASB-a te novog EFRAG-ovog VSME-a, čineći izvještavanje o održivosti sve ujednačenijim i vjerodostojnijim

Poslovni slučaj za održivost

Kompanije diljem svijeta zadržavaju ili povećavaju svoja ulaganja u ESG inicijative tiše, ali uvjerenije u poslovne koristi nego u prošloj godini. Više nedavnih istraživanja potvrđuje da je održivost postala sastavni dio poslovnih strategija znatnog broja velikih kompanija i generator konkurentske prednosti, inovacija i stvaranja dugoročne vrijednosti. Sjedinjene Američke Države nisu iznimka.

Američke kompanije ulažu više: Istraživanje koje je među 400 američkih rukovoditelja proveo EcoVadis otkrilo je da čak 87 % ispitanih kompanija u SAD-u u 2025. godini održava ili povećava ulaganja u održivost. Gotovo polovica (48 %) izjavila je da njihova strategija održivosti ostaje nepromijenjena i čvrsta, dok je oko trećine (31 %) zauzelo „tiši“ pristup – povećavaju ulaganja, ali manje govore o njima. Ovaj trend, poznat kao „greenhushing” znači da kompanije u praksi nastavljaju rad na održivosti, ali izbjegavaju javno progovarati o tome kako bi izbjegle politizaciju. Primjerice, 8 % anketiranih rukovoditelja tvrdi da su u potpunosti prestali javno govoriti o svojim ciljevima održivosti, ali nastavljaju s ulaganjima i drže se svojih planova. Samo vrlo mali dio, 7 % ispitanih, tvrdi da će u 2025. godini aktivno smanjiti napore u području održivosti, a 6 % priznaje da im to nije prioritet i ulažu minimalne napore isključivo zbog usklađenosti.

Zašto kompanije u SAD-u nastavljaju ulagati? Zato što im održivost donosi konkretne poslovne koristi.

Ispitani rukovoditelji naveli su da održivost potiče konkurentnost kroz bolju reputaciju brenda, lojalnost kupaca, operativnu učinkovitost i inovacije. U istraživanju EcoVadisa 65 % ispitanika navodi da im održivost opskrbnog lanca donosi konkurentsku prednost, pomažući bržem rastu poslovanja uz smanjenje rizika, jačanje otpornosti, učinkovitosti u dobavljačkom lancu i ostvarenje ušteda. Ove navode potvrđuje i više od polovice ispitanih financijskih lidera (52 %) koji smatraju da održivost izravno podržava rast i konkurentnost, dok je samo 19 % njih i dalje vidi primarno kao trošak.

Globalna istraživanja dodatno jačaju ovaj trend. Novo istraživanje Morgan Stanleya pokazuje da 88 % kompanija u svijetu održivost gleda kao priliku za stvaranje dugoročne vrijednosti. Ovo je porast u odnosu na 85 % prethodne godine, što pokazuje jačanje trenda i u regijama gdje je ESG politiziran. Više od polovice (53 %) ispitanih održivost vidi prvenstveno kao izvor dugoročne vrijednosti kroz veću profitabilnost, rast ili niže troškove kapitala, dok drugih 35 % vidi kombinaciju stvaranja vrijednosti i upravljanja rizicima. Kompanije su također sve vještije u mjerenju povrata ulaganja (ROI): 83 % rukovoditelja kaže da mogu mjeriti ROI svojih inicijativa u području održivosti na sličan način kao i za ostala ulaganja što im omogućuje bolje odlučivanje o alokaciji kapitala.

Je li CSRD prijetnja konkurentnosti EU kompanija? 63 % ispitanih kompanija misli da nije.

Neprofitna organizacija #WeAreEurope provela je istraživanje na 1 800 stručnjaka iz više od 1 000 kompanija iz Europske unije kako bi se nakon objave prijedloga Omnibusa povela javna rasprava o jednom od najvećih pitanja 2025. godine: jesu li održivost i konkurentnost kompatibilni? Istraživanje #WeAreEurope otkrilo je da 84 % ispitanika podržava ciljeve održivosti EU-a, dok ih se samo 3 % protivi. Ova široka podrška sugerira da većina ispitanih europskih kompanija vjeruje da su klimatski i društveni ciljevi EU-a nužni i da nisu u koliziji s dugoročnim gospodarskim uspjehom.

Također, 61 % kompanija je vrlo zadovoljno ili zadovoljno CSRD-om u njegovom trenutnom obliku, a 17 % je donekle ili potpuno nezadovoljno. Najveći udio nezadovoljnih je iz tvrtki s 250 do 499 zaposlenih, a to su kompanije koje nisu bile obveznici NFRD-a koji je zamijenio CSRD, smanjivši prag s 500 na 250 zaposlenika. Među onima koji su bili nezadovoljni CSRD-om, samo je 39 % zadovoljno Omnibus prijedlozima, a među onima koji su bili zadovoljni CSRD-om, samo je 17 % zadovoljnih. Gotovo polovica poduzeća slaže se s povećanjem kriterija s 250 na 500 zaposlenih, dok se samo 27 % slaže s promjenom kriterija s 250 na 1 000 zaposlenih kako je predložila Europska komisija.

Znatno manje od polovice (37 %) ispitanika smatra da strogi EU propisi stavljaju europske kompanije u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju izvan EU-a. Zabrinutost znatnog broja europskih kompanija ne proizlazi iz vlastitih obveza već osiguravanja jednakih uvjeta za sve – 90 % onih koji su CSRD vidjeli kao potencijalnu prijetnju konkurentnosti želi da se jednaki zahtjevi prošire na kompanije izvan EU-a. Ovi rezultati ukazuju da je preferencija europskih kompanija podizanje globalnih standarda održivosti, a ne odustajanje od održivosti u EU, što je bitna razlika u odnosu na trenutno dominantni narativ.

ESG kao okvir za bolje upravljanje rizicima

Jedan od najznačajnijih, ako ne i najznačajniji doprinos ESG-a poslovanju je upravljanje rizicima u lancu vrijednosti. S obzirom na sve vidljivije posljedice i dugoročnu prijetnju klimatskih promjena, brojne krize globalnih opskrbnih lanaca, geopolitičke napetosti i sve veći interes raznolikih dionika za poslovne prakse, tvrtke prepoznaju da ih zanemarivanje pitanja održivosti može izložiti poslovanje ozbiljnim financijskim, operativnim i reputacijskim rizicima.

Upravljanje čimbenicima održivosti, a posebno procjena dvostruke značajnosti koja je temeljno načelo primjene Europskih standarda izvještavanja o održivosti (ESRS) tvrtkama omogućavaju identificiranje i ublažavanje tih rizika – od fizičkih utjecaja klimatskih promjena na imovinu do regulatorne neusklađenosti, dostupnosti ključnih sirovina i nezadovoljstva kupaca.

Kao što sam pisao u prethodnom blogu o Omnibusu, Europska središnja banka je u mišljenju o izmjenama naglasila potrebu financijskih institucija u pogledu prikupljanja informacija o čimbenicima održivosti. Ključan dio tog mišljenja je stav ECB-a da su mu za ispunjavanje svojih zadaća vezanih uz financijsku stabilnost i monetarnu politiku potrebne kvalitetne informacije o rizicima vezanima uz klimatske i prirodne krize, jer ti rizici imaju duboke posljedice na cijene i stabilnost financijskog sustava.

Banke i investitori sve češće uključuju čimbenike održivosti u procjenu rizika, promatrajući klimatske promjene kao značajnu prijetnju imovini i kreditnim portfeljima.

U EU je nadzor Europske središnje banke potaknuo banke da strogo procjenjuju klimatske rizike i sa sve impresivnijim rezultatima. Do kraja 2024. godine više od 90 % banaka izvijestilo je da su značajno izložene klimatskim i okolišnim rizicima, što je značajan porast u odnosu na 50 % u 2021. To se može barem djelomično pripisati i činjenici da su sve europske banke pod nadzorom ECB-a počele uključivati klimatske rizike u svoje stres testove u odnosu na samo 41 % u 2022., a 95 % europskih banaka ima uspostavljene prakse upravljanja klimatskim i okolišnim rizicima. Ovaj brzi napredak, kako je naglasio član izvršnog odbora ECB-a Frank Elderson, „nije došao sam od sebe”, već kao rezultat intenzivnog rada banaka na izgradnji otpornosti na klimatske i prirodne rizike.

Primjer bankarskog sektora jasno pokazuje da kada institucije kvantificiraju potencijalne gubitke zbog, primjerice, ekstremnih vremenskih uvjeta ili neuspjeha klijenata u tranziciji, postaje očito da su čimbenici održivosti ključni za odgovorno upravljanje rizicima. Primjerice, najveći svjetski državni investicijski fond, Norges Bank Investment Management, koji upravlja imovinom od preko 1,5 bilijuna eura i ima udjele u preko 9 000 kompanija, objavio je da ne misli ulagati u one kompanije koje ne iskažu jasnu odgovornost uprave za održivost, znanstveno utemeljene ciljeve za klimu i prirodu, ne provode procese dužne pažnje te transparentno ne izvještavaju, po mogućnosti prema ESRS-u. Kao što smo pisali ranije, u fondu smatraju da trošak prijelaza na niskougljično gospodarstvo za fond može biti skroman s obzirom na pad troškova zelenih tehnologija, a učinci fizičkih klimatskih rizika na fond su potencijalno ozbiljno podcijenjeni. Kako bi to potkrijepili, uveli su novi interni model, kojim su procijenili da je sadašnja vrijednost očekivanih gubitaka od fizičkog klimatskog rizika na njihovim američkim vlasničkim ulaganjima 19 % prema scenariju zagrijavanja od 3°C.

Za poduzeća to znači da upravljanje utjecajima na ljude i okoliš (npr. smanjenje emisija, poštivanje radnih standarda, odgovorno korporativno upravljanje itd.) i rizicima (npr. procjena fizičkih klimatskih rizika ili životnog ciklusa proizvoda) može poboljšati uvjete financiranja i osiguranja.

Uloga i budućnost dobrovoljnih standarda za izvještavanje

Iako je zbog Direktive o korporativnom izvješćivanju o održivosti (CSRD) u Europskoj uniji u fokusu zakonska obveza izvještavanja, velik dio napretka u izvještavanju o održivosti proizašao je iz dobrovoljnog izvještavanja. Primjerice, prema PwC-ovom istraživanju prvih 100 izvještaja objavljenih prema Europskim standardima izvještavanja o održivosti (ESRS), 90 % ih je bilo iz država članica EU-a koje nisu prenijele CSRD u nacionalno zakonodavstvo što znači da za te izvjestitelje nije postojala zakonska obveza. Za očekivati je da će se ESRS standardi koji su izrađeni s namjerom da budu kompatibilni s vodećim globalnim dobrovoljnim standardima za izvještavanje o održivosti i u budućnosti koristiti na dobrovoljnoj bazi, a ne samo zbog zakonske obveze.

Upravo dobrovoljni standardi u najvećoj mjeri utječu na standardiziranje izvještavanja kompanija diljem svijeta. Standardi Globalne inicijative za izvještavanje (GRI) za izvještavanje o utjecajima na ljude i okoliš te standardi Odbora za međunarodne standarde održivosti (ISSB) koji pod svojim upravljanjem ima IFRS standarde i SASB sektorske standarde za izvještavanje o utjecaju čimbenika održivosti na poslovanje vodeći su standardi za izvještavanje o održivosti u svijetu. U 2025. godini svi navedeni standardi prolazili su značajna ažuriranja i procese međusobnog usklađivanja što je još jedan pokazatelj rastuće važnosti usklađivanja izvještavanja o održivosti na globalnoj razini. Njihov daljnji razvoj i šira primjena učinit će izvještavanje o održivosti kvalitetnijim, lakše usporedivim i korisnijim sudionicima na globalnim tržištima bez obzira na budući razvoj regulatornog okvira u Europskoj uniji i SAD-u.

Globalna inicijative za izvještavanje (GRI) – razvoj najraširenijih standarda za izvještavanje o održivosti

Globalna inicijative za izvještavanje (GRI) postoji od 1997. godine, a GRI standardi koji su s više od 14 000 korisnika i dalje najkorišteniji okvir za izvještavanje o održivosti u svijetu u današnjem obliku postoje od 2016. godine. Najveći iskorak napravljen je 2021. godine kad je GRI objavio standarde GRI 2: Opće objave i GRI 3: Materijalne teme koji su postali benchmark za izvještavanje o utjecajima na ljude i okoliš, uključujući dužnu pažnju u lancu vrijednosti. Upravo su GRI standardi objavljeni od 2016. do 2021. postali glavni referentni okvir za oblikovanje objava za izvještavanje o učincima u Europskim standardima izvještavanja o održivosti (ESRS).

GRI kontinuirano ažurira i svoje tematske standarde. U posljednjih godinu dana GRI je predstavio nove ili ažurirane standarde za klimatske promjene, energiju i bioraznolikost kao i nacrte standarda za nediskriminaciju i jednake prilike te raznolikost i uključivost.

Objavljeni standardi GRI 101: Bioraznolikost, GRI 102: Klimatske promjene, GRI 103: energija

S obzirom na rastuće rizike vezane uz prirodu, ekosustave i gubitak bioraznolikosti, GRI je u 2024. ažurirao svoj standard GRI 101: Bioraznolikost. Ovaj novi okvir dolazi u trenutku kada kompanije počinju detaljno pratiti svoje utjecaje na ekosustave, a inicijative poput Radne skupine za objavljivanje financijskih informacija povezanih s prirodom (TNFD) dobivaju na važnosti. GRI je uskladio svoje pokazatelje s TNFD-ovim preporukama za upravljanje rizicima i objave vezane uz prirodu, a u izradi je uz TNFD surađivao i s EFRAG-om i drugim tijelima. Ključne značajke ažuriranog standarda uključuju olakšavanje izvještavanja o utjecajima u cijelom opskrbnom lancu, kao i izvještavanje o utjecajima na specifičnim lokacijama, s detaljnim informacijama o mjestu i veličini operativnih lokacija. Novi standard također uključuje nove objave o izravnim uzrocima gubitka bioraznolikosti od korištenja zemljišta, klimatskih promjena i prekomjerne eksploatacije do onečišćenja i invazivnih vrsta, a uvodi i zahtjeve za izvještavanje o utjecajima na društvo i ljudska prava, kao i o načinu na koji organizacije upravljaju tim utjecajima.

Krajem 2024. godine GRI je objavio nove, znatno zahtjevnije standarde za klimatske promjene i energiju. Standard GRI 102: Klimatske promjene uključuje izvještavanje prema načelu pravedne tranzicije s zahtjevima za objave o utjecajima na radnike, zajednice i osjetljive skupine koje su pogođene planovima prilagodbe i tranzicije, kao i o korištenju mjera za uklanjanje stakleničkih plinova i ugljičnih kredita. Novi standard također uvodi nove objave vezane uz izradu klimatskih tranzicijskih planova za ublažavanje klimatskih promjena, uključujući informacije o politikama, mjerama i usklađenosti s najnovijim znanstvenim spoznajama, kao i objave o ciljevima i napretku u postupnom ukidanju fosilnih goriva.

Važno je napomenuti da GRI pri ažuriranju svojih standarda surađuje s drugim tijelima i održava javna savjetovanja kako bi se osigurala standardizacija izvještavanja što potvrđuje i zajednička izjava o interoperabilnosti s IFRS S2 standardom za klimatske promjene koju je s GRI-jem objavio Odbor za međunarodne standarde održivosti (ISSB). Na ovaj način tvrtke mogu koristiti iste objave za Opsege 1, 2 i 3 emisija stakleničkih plinova kako bi ispunile GRI i IFRS zahtjeve. GRI je službeno priznao ekvivalentnost IFRS S2 zahtjeva za objavu emisija stakleničkih plinova, što znači da kompanije mogu pripremiti jedan skup podataka koji zadovoljava oba standarda.

Novi standard za energiju, GRI 103: Energija, usmjeren je na omogućavanje tvrtkama da izvještavaju o značajnim utjecajima vezanim uz energiju, uključujući podatke o potrošnji energije, smanjenju potrošnje, energetskoj učinkovitosti i nabavi energije iz obnovljivih izvora te se fokusira na utjecaje povezane s potrošnjom energije i prijelazom na obnovljive izvore. Ključne promjene u standardu za energiju uključuju obvezu objave informacija o ulozi energetskih politika i preuzetih obveza u prijelazu na niskougljično gospodarstvo, s novim objavama koje se odnose na postavljanje ciljeva vezanih uz energiju te utjecaje na gospodarstvo, okoliš i ljude koji mogu proizaći iz potrošnje energije i prelaska na obnovljive izvore energije. Također su uvedeni novi zahtjevi za izvještavanje o potrošnji i proizvodnji energije unutar organizacije, kao i o značajnoj potrošnji energije u uzvodnom i nizvodnom lancu vrijednosti, te o energetskom intenzitetu.

Nacrti standarda za nediskriminaciju i jednake prilike te raznolikost i uključivost

GRI je u srpnju objavio dva nacrta standarda koji se odnose na način na koji kompanije izvještavaju o radnim pitanjima, uključujući objave o mjerama za suzbijanje diskriminacije i zaštitu ljudskih prava radnika. Novi nacrti standarda uključuju standard „Nediskriminacija i jednake mogućnosti“ koji pokriva uzroke izravne i neizravne diskriminacije te presjek zabilježenih incidenata, kao i standard „Raznolikost i uključivost“ koji obuhvaća objave i pokazatelje usmjerene na povećanje transparentnosti u pogledu integracije politika raznolikosti i uključivosti u strategije i poslovanje organizacija.

GRI-jevi radni standardi osmišljeni su kako bi organizacijama omogućili izvještavanje o najznačajnijim utjecajima na radnike i načinima na koje njima upravljaju. Objava ovih nacrta standarda dio je šire revizije GRI-jevih objava vezanih uz radna prava pokrenute 2022. godine. Planira se revidirati ukupno osam standarda vezanih uz pitanja radnih prava, a službena objava novih standarda očekuje se sredinom 2026. godine. Ključne teme koje standardi pokrivaju uključuju radne prakse i uvjete, radni vijek i razvoj karijere te prava i zaštitu radnika. GRI je otvorio javno savjetovanje o dva nova nacrta standarda koje će biti otvoreno do 15. rujna 2025. godine.

Razvoj sektorskih standarda

Nakon objave svog prvog sektorskog standarda 2021. godine, koji je pokrivao sektor nafte i plina, uslijedili su sektorski standardi za ugljen, poljoprivredu, akvakulturu i ribarstvo te rudarstvo, a u 2025. je objavljen i nacrt standarda za tekstilnu i modnu industriju. GRI ima cilj razviti standarde za 40 sektora, počevši od onih s najvećim utjecajem, pri čemu se prioritet određuje na temelju ozbiljnosti i vjerojatnosti njihovih utjecaja, uzimajući u obzir veličinu sektora, njegovu geografsku rasprostranjenost te broj organizacija koje su u mogućnosti koristiti specifične sektorske GRI standarde.

Odbor za međunarodne standarde održivosti (ISSB) – put prema globalnim standardima za ulagače

Odbor za međunarodne standarde održivosti (ISSB) osnovan je 2022. godine pod okriljem IFRS-a nakon klimatskog summita COP26 u Glasgowu kako bi se stvorio jedinstven globalni okvir za izvještavanje o održivosti koji će biti usporediv i koristan prvenstveno za investitore i financijska tržišta. To je bio odgovor na fragmentiranost postojećih okvira za izvještavanje o održivosti (npr. GRI, SASB, TCFD preporuke itd.). ISSB-u je u međuvremenu povjereno „skrbništvo“ nad TCFD preporukama i SASB sektorskim standardima, a baza novog globalnog pristupa izvještavanju o održivosti za ulagače postali su IFRS S1 i S2 standardi.

ISSB je u lipnju 2023. godine objavio svoja prva dva standarda – IFRS S1 (opće objave o održivosti) i IFRS S2 (klimatski rizici i prilike) koji su službeno ušli u primjenu 2024. godini kao i ESRS standardi. IFRS standardi objedinjavaju prethodne okvire za izvještavanje o utjecajima čimbenika održivosti na poslovanje poput SASB-a i TCFD-a i uspostavljaju konzistentne zahtjeve za objavu rizika i prilika vezanih uz održivost.

Brzina prihvaćanja ISSB-ovih IFRS standarda u svijetu je impresivna. U 2025. godini 15 država u svijetu (uključujući Australiju, Brazil, Kanadu i Tursku), već je uvelo IFRS S1 i S2 na dobrovoljnoj ili obveznoj razini, a još 21 zemlja (Japan, Kina, Južna Koreja, Singapur, Tajvan itd.) planira njihovu primjenu u idućim godinama.

SASB sektorski standardi, koji su dio ISSB-a od 2022., koji obuhvaćaju 77 industrija, pružaju smjernice za objave specifične za pojedinu industriju o rizicima i prilikama vezanim uz održivost i nadopunjuju IFRS standarde. ISSB je u 2025. objavio nacrte izmjena za devet najvažnijih SASB standarda – od nafte i plina do hrane i pića te rudarstva – kako bi ih modernizirao i uskladio s IFRS S1 i S2 standardima. Ažuriranje standarda odvija se u suradnji s GRI-jem, EFRAG-om i TNFD-om kako bi se osigurala interoperabilnost s drugim okvirima za izvještavanje. Javno savjetovanje traje do studenog 2025., a konačne verzije očekuju se 2026. godine.

VSME – uključivanje malih i srednjih poduzeća

Još jedan važan razvoj je uvođenje dobrovoljnog standarda za mala i srednja poduzeća (VSME). Europska komisija je zatražila od EFRAG-a da razvije VSME standard kako bi manje tvrtke koje nisu obveznici CSRD-a mogle dobrovoljno objavljivati podatke o čimbenicima održivosti na pojednostavljen način. Konačni VSME standard objavljen je krajem 2024. godine i dodatno je dobio na važnosti nakon objave prijedloga Omnibusa u veljači kojim se predlaže smanjenje broja obveznika izvještavanja u EU.

VSME je skalirana verzija ESRS-a i pokriva iste teme (okoliš, društvo, radna prava), ali je proporcionalno prilagođen kapacitetima malih tvrtki. Izvorno namijenjen malim i srednjim poduzećima čiji vrijednosni papiri nisu uvršteni na uređeno tržište i koja imaju do 250 zaposlenika. VSME ne primjenjuje načelo procjene značajnosti već samo traži objavu temeljnih pokazatelja. Njegova je svrha pomoći malim i srednjim poduzećima da ispune zahtjeve svojih većih klijenata i financijskih institucija te da bolje upravljaju vlastitim rizicima.

Prve povratne informacije govore da je VSME „idealna polazna točka“ za mala poduzeća koja žele povećati transparentnost i konkurentnost bez velikog administrativnog tereta, a detaljnije o njemu u nekom od budućih blogova.